Osnivanje, rad i iskustvo Ognjena Milata kroz prvih 40 godina HMD-a

Objavljeno:
30. rujna 2024.

Bio je sudionik osnivačkog sastanka Sekcije za EM.HPD-a, 1984., začetnice kasnijeg HDEM-a, i današnjeg HMD-a. Još i prije toga svojim je dvama radovima iz elektronske mikroskopije i difrakcije (o amorfnoj Zr.76Fe.24 metalnoj slitini) predstavljao hrvatsku mikroskopiju na 3. It-Yu kristalografskom kongresu u Parmi 1979. Na taj način je pokazao kako „na međunarodnoj sceni“ među hrvatskim kristalografima ima i elektronskih mikroskopičara.
Bio je član organizacijskog odbora 5.YuSEMa na Plitvicama 1976., gdje je angažirano surađivao u recenziranju prijavljenih izlaganja iz znanosti o materijalima, a na konferenciji je imao i zapaženo znanstveno izlaganje (o ED analizi fazne transformacije u Cu2Se). Zbog tadašnjeg rada na doktoratu nije prihvatio bilo kakvu funkciju u tada formiranom Savezu društava za elektronsku mikroskopiju Jugoslavije,
ali je s izlaganjima na 3. Balkanskom kongresu u Solunu 1989.g. i Dreilaendertagungs u Zurichu te iste 1989.g. bio među nekolicinom koji su reprezentirali hrvatsku i jugoslavensku mikroskopiju „na međunarodnoj sceni“.
Aktivno je sudjelovao u mjesečnim sastancima SEM.HPD-a od početka, a posebno od 1991.g. kad je odlučeno da se društvo ustanovi kao Hrvatsko društvo za elektronsku mikroskopiju (HDEM). Na osnivanje HDEM su tada bili dodatno potaknuti na 9. Europskom EM kongresu u Granadi 1992. gdje su odlučili tražiti priznanje i učlanjenje u CESEM (europsko udruženje). To nije bilo jednostavno pa je zajedno s N. Ljubešićem, koji je tada bio predsjednik i O. Milat tajnik, imao intenzivno dopisivanje s CESEM-om (a i s IFSEM-om – svjetskom federacijom EM društava). Ali, nije bilo dovoljno „samo se dopisivati“; trebalo se i „pojavljivati i zagovarati“ na skupštinama tih međunarodnih udruženja; zato je prijavio izlaganje na MCEM-u u Parmi 1993.g. Tamo je predočio „naš slučaj“ i dogovorio s E. Wisseom (tajnikom CESEMa) i A. Maunshbachom (tajnikom IFSEM-a) proceduru podnošenja prijave HDEM-a i njihovog priznanja.
Prihvatili su HDEM u MCEM, a njihova upornost kao i podrška sestrinskih društava rezultirali su učlanjenjem HDEM u europsko i svjetsko društvo na Svjetskom kongresu u Parizu 1994.godine. Od MCEM-a u Staroj Lesni 1995. je dr. sc. Ognjen Milat član organizacijskog odbora, a HDEM stječe status redovnog suorganizatora tog regionalnog „druženja“. Od 3. MCEMa u Portorožu 1997., kad su ponudili, ali nije dodijeljena organizacija skupa u Hrvatskoj, pa preko Veszprema i Leccea 1999. i 2001., do 6. MCMa u Puli 1-5. 6. 2003., kad je HDEM dobilo domaćinstvo, Ognjen Milat je ispred hrvatskog društva bio glavni organizator i predsjednik OO. U Kongresu, za koji je „isposlovao“ (a poslije i zavrijedio) Europski status, sudjelovali su, osim mikroskopičara iz sestrinskih okolnih društava, i mnogi renomirani znanstvenici iz cijelog svijeta, a posebno predsjednici glavnih međunarodnih udruženja a i 19 „firmi“- komercijalnih izlagača. Kongres je po njihovoj ocjeni bio vrlo uspješan, i time se naše Hrvatsko društvo definitivno afirmiralo i u znanstvenom i organizacijskom smislu. Ovi se regionalni kongresi bijenalno nastavljaju održavati do danas, a 2009. su se uključili i njemačko i švicarsko društvo, pa je tako HMD organiziralo 13. MCM u Rovinju 2017. s rangom europskog kongresa. 6. MCM kongres u Puli omogućio je brojnim mladim hrvatskim mikroskopičarima sudjelovanje i stjecanje međunarodnog iskustva; omogućeno im je i pokriće troškova sudjelovanja. Sveukupno, to je bio naš prvi organizirani znanstveni skup koji je našem društvu ostvario znatnu financijsku dobit. „Pulski novci“ omogućili su i višegodišnju kasniju financijsku pomoć mladima hrvatskim mikroskopičarima za sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima, a i u velikom su preostalom iznosu utrošeni za financiranje tiskanja monografije: D. Bauman, S. Gajović: Elektronska mikroskopija u Hrvatskoj, Zagreb u izdanju HMDa. Bio je predsjednik društva od 1994. do 1997., kreator je loga HMDa, 1995. i prve web-stranice društva koju je i uređivao od 1994. do 1998. Aktivno je sudjelovao u organizaciji prvih „Simpozija u Dubravi 1996.“, „Kongresa u Sheratonu“ 1999., a i brojnih Godišnjih sastanaka HMD-a od 1995. na IFSu u Zagrebu, do 2016. na „Oceanografskom i PMFu u Splitu“. Na mjesečnim sastancima društva održao je brojna stručna i promotivna predavanja od 1992. do 2024. i to više od 10 predavanja. Značajan doprinos unapređenju i razvoju mikroskopije (posebno elektronske) u Hrvatskoj. Bio je član Laboratorija za elektronsku mikroskopiju, Instituta za fiziku, Sveučilišta u Zagrebu (od 1975.), i voditelj (1979-1989); organizirao je rad više istraživača suradnika i iz drugih ustanova: PMFa, JUCEMe, IRBa, Sintala, RHMZa u Zagrebu, te MF iz Siska. Elektronsko-mikroskopijski lab IFSa je bio jedan od prvih u Hrvatskoj koji je istraživao mikrostrukturna svojstva materijala; prirodnih i sintetiziranih/unaprijeđenih, na sobnim, visokim (< 1000K) i niskim (>100K) temperaturama. Izradio je magistarski i doktorski rad (o amorfnim metalnim slitinama-AM i o superionskim materijalima-SI) korištenjem elektronske mikroskopije i elektronsko-difrakcijske analize koristeći mogućnosti „in situ“ grijanja i hlađenja unutar mikroskopa; primijenio na istraživanje kinetike faznih transformacija u navedenim materijalima. O tome je izvještavao na domaćim i međunarodnim konferencijama i objavio članke u renomiranim znanstvenim časopisima. Izradio je programe za analizu elektronskih difrakcija amorfne (neuređene kristalne) strukture. Istraživao red i nered u kristalnim strukturama raznih materijala; osim navedenih AM i SI, još i u raznim fazama tekućih kristala, u biomineralima, kupratnim VT supervodičima, te posebno u nesumjerljivo moduliranim kompozitnim kristalima. Otkrio je, osim pojave amorfne metalne faze u ultrabrzo kaljenoj metalnoj slitini Zr3Fe, i pojavu modulacije u kationskom podsistemu kristalne strukture niskotemperaturne faze čvrstog elektrolita Cu2Se, i uneređenja kationskog podsistema u visokotemperaturnoj SI fazi; otkrio je postojanje aperiodičkih podsistema u kompozitnim kristalima nekih nesupravodljivih kupratnih faza, te u njima pojavu sumjerljive i nesumjerljivih modulacija između podsistema tzv. „MxCu2O3-ljestvica“ i „CuO2-lanaca“. Otkrio je metodu selektivnog oslikavanja nesumjerljivih podsistema u ovim materijalima (nazvanu „reciprocal lattice sectioning“). O tome je pozvan izlagati na nekoliko međunarodnih mikroskopijskih konferencija i kongresa. Time je doprinio razvoju mikroskopije u Hrvatskoj jer je došao u priliku davati preporuke mladim hrvatskim mikroskopičarima za posjet i boravak u renomiranim svjetski ustanovama i financijsku pomoć za njihova sudjelovanje na znanstvenim konferencijama. Stekao je i prenosio iskustvo rada na devet različitih elektronskih mikroskopa u domaćim i inozemnim laboratorijima/ustanovama, te na niz svjetlosnih i na jednom holografskom digitalnom mikroskopu. Zbog svega navedenog, ali i njegove vrlo aktivne uloge u HMD-u čak i iz mirovine (kao člana nadzornog odbora ali i redovnog predavača) te zarazne energije koja vječno vidi nove mogućnosti i budi nadu mladim generacijama HMD s ponosom dodjeljuje drugu povelju “Zvonimir Devidé” Ognjenu Milatu.